13. januar 2024 21:35

Alen Nuri: Film Lepota poroka je bio najava epohe slobode

Izvor: TANJUG

podeli vest

Alen Nuri: Film Lepota poroka je bio najava epohe slobode

Foto: Tanjug TV

BEOGRAD - Francuski glumac Alen Nuri rekao je danas da ga je u Srbiji uvek privlačila toplina ljudi, da je tu ostvario glumački san da bude voljen, da je Mira Banjac velika glumica, a da je reditelj Živko Nikolić genije, kao i da ga raduje to što je "Lepota poroka" danas kultni film.

Nuri je za Tanjug rekao da je veoma uzbuđen što je posle 35 godina ponovo u Srbiji i da oseća kao da se vratio kući.

Nuri je sa suprugom koja je rodom iz Srbije doputovao kako bi prisustvovao u izvođenju baleta "Krcko Oraščić" u Narodnom pozorištu 10. januara, u kome je gostovala njihova ćerka balerina Eloiz Burdon sa kolegom iz pariske "Opere" Žeremijem Lu Kerom.

Naveo je da je dolazak u Beograd omogućio njegovoj ćerki da se upozna sa njegovom karijerom u jugoslovenskoj i srpskoj kinematografiji, o kojoj je, kako kaže, samo čula, ali nije mogla da shvati koliko je bila značajna i velika za njega.

Navevši da je uvek osećao povezanost sa Beogradom, Nuri je ocenio da se posle nekoliko decenija grad nije mnogo promenio jer je i pored napretka primetnog u svim gradovima sveta, u njemu ostao prepoznatljiv slovenski duh.

"Ljudi su ono što me je ovde oduvek uzbuđivalo, diralo. Ta emocionalna, emotivna toplota ljudskih bića i javnosti u Srbiji. I meni je čudno što se, posle 35 godina, ljudi sećaju da sam bio ovde. To je izvanredno", priznao je glumac.

Iako nije jedini stranac koji je snimao u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji, Nuri ističe da se ne može reći da su svi dobili istu ljubav kao on.

"Ja sam na neki način dete ove zemlje i to je ono što sam osetio kada sam stigao. Taj prijem koji je dobronameran od samog starta. Vrlo je neobično kako sam došao u Jugoslaviju", napomenuo je Nuri.

Priča kako je, nakon nekoliko ostvarenja u Francuskoj koje je ocenio značajnim, došao na odmor u Jugoslaviju kako bi razmislio šta će dalje i da li da nastavi da se bavi filmom. Igrom slučaja na pustoj plaži je sreo sovjetskog glumca Sergeja Bondarčuka sa suprugom.

"Pitali su me: 'Da li biste snimali film?' NIsam im rekao da sam već bio glumac. Bio sam skroz iznenađen. 'Zašto da ne, šta predlažete?' Rekli su: 'Spremamo film 'Vrhovi Zelengore'. Bondarčuk je rekao: 'Već neko vreme tražimo glavnog glumca i kada sam vas video na ovoj plaži, pomislio sam da ste vi upravo taj lik'", prisetio se Nuri.

Od "Vrhova Zelengore" (1976), reditelja Zdravka Velimirovića, gde mu je partnerka bila Džeraldina Čaplin, ćerka čuvenog komičara Čarlija Čaplina, Nuri je krenuo ponovo da radi na filmu.

"To je lepa priča, jer sve što mi se dešavalo je sticaj okolnosti. Isto tako i dolazak moje ćerke ovde da igra u Beogradu. To je želja koju je ona imala, da dođe u Beograd", rekao je Nuri.

U Francuskoj je preko zajedničkog prijatelja upoznao suprugu, rodom iz Beograda, koja nije ni znala da je bio glumac.

Nuri ističe da je to "zaista bila velika ljubav", krunisana njegovim prelaskom u pravoslavlje i venčanjem u pravoslavnoj crkvi u banatskom mestu Uzdin.

Nuri je u jugoslovenskoj kinematografiji snimio na kraju "Poslednji valcer u Sarajevu" (1990), a kada su počeli ratni sukobi u Jugoslaviji, smatrao je da treba ostati na određenoj distanci.

"To je bilo na vama da nekako prođete kroz to, taj bol, užasno teške stvari. Tako da sam u suštini hteo da ostanem na distanci, ali mislim da je ovo baš dobar trenutak za povratak", naveo je Nuri.

Priznavši da se iznenadio saznanjem da se "Lepota poroka" (1986) i dalje daje nekoliko puta godišnje na televizijama u regionu, Nuri je dodao da je Živko Nikolić bio "fantastičan reditelj, genije za film i bioskop".

"Imao sam neverovatnu sreću što sam sa njim snimio dva filma. Ali iznenadilo me da me i 20, 30 godina kasnije ljudi prepoznaju i prihvataju sa toliko topline i dobronamernosti. Nisam znao da je taj film postao kultni i da ja još postojim za neke nove generacije", rekao je Nuri.

Sećanja na glumce sa kojima je radio u Jugoslaviji su mu ostala fantastična.

Nuri ističe Dragana Nikolića, Miru Furlan i Batu Živojinovića, a naročito Miru Banjac, koja je "izvanredna žena, velika umetnica i glumica".

"Kada smo radili 'Lepotu poroka', i kad nisam lično snimao dolazio sam da je gledam kako glumi i do koje mere se unosila u to što radi, koliko je precizna bila, izvanredna", naglasio je francuski glumac.

U saradnji sa Živkom Nikolićem je "sve bilo instinktivno", a Nuri je dodao da je glumio na srpskom jeziku, znajući o čemu govori, dok je izgovor učio fonetski.

"Uvek sam igrao stranca koji se našao tu, neke likove koji su pomalo marginalni u odnosu na glavnu priču", dodao je Nuri.

Gostovao je krajem osamdesetih u nekoliko nastavaka "Boljeg života", koji je, smatra, bio "fantastična serija u ono vreme", a Nuri je podsetio da su "u Beogradu svi prestajali da rade bilo šta drugo da je gledaju".

Prema njegovim rečima, "Lepota poroka" je postao kultni film, a bio je "prethodnica epohe slobode, gde čovek može biti ono što jeste bez tabua".

Igrajući scene u nudističkom kampu sa Ines Kotman, Nuri kaže da nisu osećali svoju golotinju i smatra da su uspeli da isprate želje Nikolića u njegovim nastojanjima da to ne bude provokativno.

"Živko nije mnogo govorio, već se konverzacija sa njim odvijala kroz pogled. Njegova supruga Vesna Pećanac je pomagala da ostvarimo taj kontakt. Ona je produbljivala i objašnjavala šta je Živko želeo", naveo je Nuri.

Prema njegovim rečima, Nikolić je bio "dosta povučen, stidljiv, imao je pomalo teškoće da se izražava na drugi način osim slikom", ali je umeo da se šali i "Lepota poruka" "nije samo tragičan film, već i zabavan i smešan".

"Nikolić je imao jaku želju šta hoće kroz bioskop, kroz film. Pokazao je specifično stanje duha, i to je njegov zaštitni znak. Divim se takvoj vrsti filmova. Sećam se filma 'Ko to tamo peva'. To su izvanredni filmovi koji su na festivalima preokretali stvari", ocenio je glumac.

Po povratku u Francusku početkom devedesetih godina, Nuri je snimio još jedan film, a onda se posvetio porodici, jer je osetio da ćerke neće čekati da odrastu dok je on odsutan snimajući, pa je otvorio dramsku školu.

"Upravo vaspitanje i obrazovanje su značajni, jer u detinjstvu se čovek gradi, prenosi mu sve što treba, i ne možemo sa distance da radimo nešto sa njim", rekao je Nuri.

Prema njegovim rečima, glumcu je teško probiti se, pronaći svoje mesto, a lično je u karijeri imao "užasno mnogo sreće".

"Recimo, skroz sam iznenađen da ljudi i danas još znaju za mene. Imao sam publiku u ono vreme, a sad vidim imam i neku novu", naveo je Nuri.

Tokom boravka u Beogradu osamdesetih godina, glumac je zahvaljujući svom prijatelju Branku u Arilju pokrenuo liniju košulja sa imenom "Alen Nuri".

"To su bile poznate košulje u ono vreme. I kad sam sad bio na sceni Narodnog pozorišta, da čestitam balerinama i baletanima, jedan tehničar mi je rekao: 'Alene, još uvek imam tvoje košulje'. To me zaista dirnulo. To je kao da sam u porodici. Kažem - ja sam došao svojoj kući", naveo je Nuri.

Prisetivši se da je proveo tri godine u hotelu Moskva, Nuri je sad primetio da se zgrada nije promenila, da još ima obeležja epohe i da je to "i dalje vanvremensko mesto, fantastično sa svojim dizajnom".

"To vreme je bilo fantastično, ljudi su bili fantastični. Mladi su me u ono vreme dočekivali sa cvećem dole u hotelu. To je bilo ludo. Ja sam to nekako proživeo kao san, jer kad ste glumac, želite da vas neko voli", zaključio je francuski glumac.