1. jul 2023 09:31

Petnaest godina od smrti akademika Dejana Medakovića

Izvor: TANJUG

podeli vest

Petnaest godina od smrti akademika Dejana Medakovića

Foto: Shutterstock.com/Nikola Obradovic, ilustracija

BEOGRAD - Pre petnaest godina, 1. jula 2008, napustio nas je Dejan Medaković, znameniti srpski istoričar umetnosti, profesor, predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti.

Osim naukom, bavio se i literarnim radom, pisao je poeziju, priče. Autor je i obimnih sećanja, i u obliku pomalo literarno oblikovanih zapisa publikovanih pod naslovom "Efemeris" I - V, i u vidu klasičnih dnevnika "Dani, sećanja" I – VIII, takođe i tematskih svedočanstava "Svedočenja", "Traženje dobra", "Suočavanje", "Pisma i govori".

Čovek institucija, plodan istraživac i naučnik, osim istraživanjem i pisanjem, posvećeno se bavio i popularizacijom nacionalne kulture i istorije.

Na čelu Srpske akademije nauka i umetnosti nalazio se od februara 1999, do aprila 2003. Član SANU postao je aprila 1972, pristupnom besedom "Srpska obnova u 18. veku i srednjovekovna baština". Redovni član postaje novembra 1985. Generalni sekretar te kuće bio je od novembra 1985. do marta 1994.

Posle studija istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu u Istorijskom institutu SANU radio je do 1954. Doktorirao je tezom "Grafika srpskih štampanih knjiga XV – XVII veka" 1954. godine, koju je Akademija nauka objavila 1958. Boravio je na specijalizaciji, kao Humboltov stipendista, u Nemačkoj 1964 - 1965.

Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu radio je od 1954. Vanredni profesor postaje 1962, redovni 1967. Bio je dekan Filozofskog fakulteta 1971 - 1973, u teškom periodu kada su vlasti bile odlučne da sa tog fakulteta odstrane osmoro predavača koji su ocenjeni kao podstrekači studentskog bunta 1968, zbog cega se povukao sa te pozicije.

Medaković je rođen u Zagrebu, u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, 1922. godine, u porodici koja je dala više važnih ličnosti u istoriji Srba.

Pradeda Danilo bio je poznati žurnalista, ugledan izdavač, sekretar knjaza Miloša i potom i knjaza Mihaila, istoričar. Bio je dopisni član Srpskog učenog društva. Deda Bogdan, advokat i političar, bio je predsednik Sabora Hrvatske i Slavonije od 1906. do 1918, takođe predsednik Srpske crkvene opštine u Zagrebu, poslanik na Srpskom crkveno narodnom saboru u Sremskim Karlovcima.

Dejan Medaković nižu gimnaziju pohađao je u Sen Galenu, Švajcarska. Školovanje je nastavio u franjevačkoj školi na ostrvu Badija kod Korčule. Srednjoškolsko obrazovanje okončao je u verovatno najuglednijoj srpskoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima.

Pošto je Kraljevina Jugoslavija okupirana aprila 1941, iz rodnog Zagreba odlazi u Beograd. Godine 1942, uglavnom dobronamernošću Milana Kašanina, upravnika Muzeja kneza Pavla, preteče današnjeg Narodnog muzeja, postaje saradnik je u toj uglednoj ustanovi. Nakon oslobođenja Jugoslavije radiće za Muzej grada Beograda.

Medaković se, u nauci, najviše bavio stvaralaštvom srpskih umetnika 18. i 19. veka. Omiljena tema bio mu je barok kod Srba. To ga međutim nije ograničavalo, istraživao je na teme iz oblasti srpske umetnosti i uopšte kulturne istorije, od vremena Nemanjića sve do 20. veka.

Godine 1968. publikovao je monografiju "Srpski slikari", s portretima umetnika od Hristifora Žefarovića (približno 1690 - 1753) do Paje Jovanovića (1859 - 1957).

Usledili su "Putevi srpskog baroka" 1971, zatim niz radova i publikacija, o umetnicima i uopšte kulturnim delatnicima "Istraživači srpskih starina", "Barok kod Srba", "Kosovski boj u likovnim umetnostima", "Stare srpske štamparije", o manastirima "Hilandar", "Savina", "Sveta gora fruškogorska". Pisao je o srpskim zajednicama na širokom prostoru srednje Evrope "Sent Andreja", "Letopis Srba u Trstu", "Srbi u Beču", "Srbi u Zagrebu", "Josif II i Srbi", "Dunav".

Koautor je "Istorije srpskog naroda" I-X u izdanju Srpske književne zadruge, najobimnijeg sintetičkog dela na temu prošlosti Srba uopšte.

Ostavio je izuzetnog traga kao nacionalni radnik na polju kulture, tako je njegovom zaslugom utemeljena Vukova zadužbina 1987. godine, odnosno revitalizovana je institucija koja je pod tim imenom postojala u međuratnom periodu.

Bio je posvećeni saradnik Matice srpske, gde je utemeljio Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, potpredsednik Srpske književne zadruge, aktivan član niza odbora SANU (Sentandrejski, Za istoriju srpske revolucije, Hilandarski, Za istoriju Srba u Hrvatskoj, Za romantizam, Staroslovenski, Za renesansu i barok, KiM, fototipska izanja SANU, Rečnik pojmova likovne umetnosti, Odbor za istoriju srpske muzike).

Od 1995. redovni je član Evropske akademije sa središtem u Salcburgu. Bio je član Lajbnicovog društva u Berlinu, kao i počasni član Rumunske akademije.

Na njegov podsticaj poznati knjižar, bibliofil i antikvar Janko Hrkalović oblikovao je "Katalog retkih srpskih knjiga 1741-1941" objavljen 1971. godine. To delo i danas je najreferentnija publikacija u toj oblasti u Srba, uz možda, Srpsku bibliografiju XVIII veka Georgija Mihailovića.