Deset godina od smrti Bore Todorovića

BEOGRAD - Bora Todorović, glumac osobenog šarma, iza kog je ostao neizbrisiv trag u istoriji srpskog filma, televizije, teatra, napustio nas je pre deset godina, 7. jula 2014. godine.

Rođen je u Beogradu, novembra 1929. Roditelji su radili u prosveti, predavali su matematiku. Ta služba je u to vreme podrazumevala i premeštaje po potrebi nadležnog ministarstva širom zemlje.

Detinjstvo provodi u Gornjem Milanovcu, zatim Aranđelovcu, potom se ponovo našao u Beogradu, gde ga zatiče i Drugi svetski rat, odnosno period okupacije.

Ostao je bez oca, koji je umro od tuberkuloze, kada je imao tri godine.

U Beogradu, stanuje u Ivankovačkoj, na Paliluli, sa majkom i sestrom. Pohađao je školu Starina Novak.

Započeo je studije tehnike u Beogradu, u čemu se međutim nije našao. Shvativši da je to bio pogrešan izbor, poslušao je sestrinu sugestiju da pokuša na Pozorišnoj akademiji, po okončanju vojne obaveze.

Nije skrivao decenijama docnije, na Akademiju je primljen zahvaljujući činjenici da je Mira Stupica, njegova sestra, ponešto došapnula Jozi Laurenčiću.

U klasi koju je Laurečić vodio nalazili su se tada i Ljuba Tadić, Slobodan Cica Perović, Marko Todorović, Rastislav Jović.

Po diplomiranju našao se u Beogradskom dramskom pozorištu.

U prvoj ulozi, kako je sam svedočio, glumio je, bukvalno, eho. Ponavljao je, u dva navrata, reči "hop, hop" bez izlaska na scenu. U Beogradskom dramskom provodi tri godine.

Sa sestrom Mirom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom potom odlazi u Zagreb gde je tokom četiri godine radio u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Upravo u Zagrebu, u HNK, igra prve konkretnije uloge, u komadima američkih autora, poput Artura Milera "Smrt trgovačkog putnika" ili Tenesi Vilijamsa "Bejbi Dol".

Po povratku u Beograd postaje stalni član Ateljea 212. Igra u predstavama: "Arsenik i stare čipke", "Sprovod" (Kazek), "Krmeći kas" (Todor), "Razvojni put Bore Šnajdera" (Vitomir), "Kape dole" (Odadžija), "Pseće srce", "Maratonci trče počasni krug", "Čudo u Šarganu" (Mile), "Audijencija i Vernisaž" (Mihael).

Držao je da je kao glumac prihvaćen posle uloge Mortimera u predstavi "Arsenik i stare čipke", u Ateljeu. Čak i ta uloga prvobitno nije bila namenjena njemu, u predstavu je dospeo kao zamena.

Kritike su međutim bile odlične. Eli Finci, tada kritičar čija je reč imala posebnu težinu bio je oduševljen.

Široj javnosti postao je poznat, potom i slavan, ulogama u filmovima odnosno TV serijama: "Koraci kroz magle", "Roj", "Stići pre svitanja", "Diplomci", "Ceo život za godinu dana", "Vruć vetar", "Poseban tretman", "O pokojniku sve najlepše", "Sivi dom", "Balkan ekspres", "Balkanski špijun", "Nacionalna klasa", "Tajvanska kanasta", "Maratonci trče počasni krug", "Ko to tamo peva", "Dom za vešanje", "Podzemlje", "Profesionalac".

U Zvezdara teatru igrao je u komadima: "Mrešćenje šarana", "Pazarni dan", "Lari Tompson tragedija jedne mladosti".

Sebe je opisao rečima: "Kod nas u porodici važi geslo, kad dete nije ni za šta, baci ga na glumu".

Zanimljivo je da mu je, naizgled neobično, neka vrsta hobija, osim pomalo nautike na Dunavu i Savi, bilo građevinarstvo.

Neponovljivi Bora Todorović, glumac čije su reči, replike iz niza uloga, postale deo svakodnevice mnogih, bio je svojevrsno oličenje negdašnjeg Beograda, danas gotovo zaboravljene lakoće postojanja.