30. jun 2025 18:05

WHO: Usamljenost dovodi do smrti skoro 900.000 ljudi godišnje

Izvor: TANJUG

podeli vest

WHO: Usamljenost dovodi do smrti skoro 900.000 ljudi godišnje

Foto: Shutterstock.com/Skorzewiak, arhiva

ŽENEVA - Svaka šesta osoba na svetu pati od usamljenosti, koja je povezana sa više od 871.000 smrtnih slučajeva svake godine, odnosno 100 smrtnih slučajeva svakog sata, navedeno je u izveštaju Komisije za društvenu povezanost Svetske zdravstvene organizacije (WHO).

''Naša komisija izlaže plan kako možemo izgraditi povezanije živote i podvlači dubok uticaj koji to može imati na zdravlje, obrazovanje i ekonomske rezultate", rekao je Vivek Murti, kopredsedavajući Komisije WHO za društvenu povezanost i bivši glavni hirurg SAD.

WHO definiše društvenu povezanost kao način na koji se ljudi odnose i interaguju sa drugima, dok se usamljenost opisuje kao bolan osećaj koji nastaje zbog jaza između željenih i stvarnih društvenih veza, a društvena izolacija se odnosi na objektivni nedostatak dovoljnih društvenih veza, prenosi RTVE.

Izveštaj ukazuje da usamljenost pogađa ljude svih uzrasta, posebno mlade ljude i one koji žive u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.

Između 17 i 21 odsto ljudi starosti od 13 do 29 godina prijavilo je osećaj usamljenosti, sa najvišim stopama među adolescentima, oko 24 odsto ljudi u zemljama sa niskim prihodima prijavilo je osećaj usamljenosti, dvostruko više nego u zemljama sa visokim prihodima (oko 11 odsto).

WHO naglašava da društvena povezanost može da zaštiti zdravlje tokom celog života, a može da smanji upale, rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema, unapredi mentalno zdravlje i spreči preranu smrt.

S druge strane, WHO upozorava da usamljenost i socijalna izolacija povećavaju rizik od moždanog udara, srčanih bolesti, dijabetesa, kognitivnog pada i prerane smrti.

Usamljenost takođe utiče na mentalno zdravlje, a ljudi koji se osećaju izolovano dvostruko su skloniji depresiji, dok osećaj usamljenosti takođe može da dovede do anksioznosti i misli o samopovređivanju ili samoubistvu.

Posledice se protežu i na učenje i zapošljavanje i tinejdžeri koji se osećaju usamljeno imaju 22 odsto veću mogućnost da dobiju niže ocene.

Odrasli koji se osećaju usamljeno mogu da imaju veće poteškoće u pronalaženju ili zadržavanju posla i mogu vremenom zarađivati manje, dok na nivou zajednice, usamljenost potkopava povezanost.

Izveštaj WHO opisuje plan za globalno delovanje usmeren na pet ključnih oblasti - politiku, istraživanje, intervencije, poboljšano merenje (uključujući razvoj globalnog indeksa društvene povezanosti) i angažovanje javnosti, kako bi se promenile društvene norme i ojačao globalni pokret za društvenu povezanost.

Rešenja za smanjenje usamljenosti i socijalne izolacije postoje na više nivoa - nacionalnom, zajedničkom i individualnom - i kreću se od podizanja svesti i promene nacionalnih politika do jačanja socijalne infrastrukture (npr. parkovi, biblioteke, kafići) i pružanja psiholoških intervencija.

Troškovi socijalne izolacije i usamljenosti su visoki, ali su koristi od društvenog povezivanja dalekosežne i WHO poziva sve države članice, zajednice i pojedince da društveno povezivanje učine prioritetom javnog zdravlja.