Deset godina od smrti Vlastimira Đuze Stojiljkovića

BEOGRAD - Prošlo je deset godina od smrti Vlastimira Đuze Stojiljkovića koji je upamćen ne samo kao upečatljiva glumačka ličnost nego i kao potpuni dramski umetnik - podjednako uspešan pevač, filmski i teatarski glumac ili voditelj.

Nezaboravna su njegova glumačka ostvarenja, poput onih u filmovim "Diližansa snova", "Ljubav i moda", serijama "Pop Ćira i pop Spira" ili "Pozorište u kući".

Podjednako su upečatljiva njegova izvođenja kompozicije "Devojko mala" legendarnog Darka Kraljića na tekst Božidara Timotijevića ili pozajmljivanje glasa crtanim filmovima Patak Dača i Pepe Tvor.

Vlastimir Stojiljković rođen je juna 1929. u Ražnju, a ovaj svet napustio je 17. juna 2015. u Beogradu, desetak dana pre nego što je napunio 86 godina.

U srednjoškolskim danima, tokom pohađanja gimnazije u Kruševcu, bavio se glumom kako amaterski tako i u lokalnom kruševačkom pozorištu.

Prvobitno je studirao na Rudarsko geološkom fakultetu u Beogradu, ali je odustao na drugoj godini, opredelivši se za profesiju koja ga je proslavila, za koju je nesumnjivo bio rođen.

Potom pohađa ondašnju Akademiju pozorišne umetnosti.

Ubrzo, počev od 1951. nastupa u Beogradskom dramskom pozorištu, paralelno sa studijama.

Iz BDP prešao je u Atelje 212, krajem šezdesetih, da bi se kasnije vratio u matičnu kuću. Iako stalni član Beogradskog dramskog pozorišta i Ateljea 212, bio je retko aktivan kao kao glumac na nizu scena, ostvarivši oko 150 pozorišnih uloga i više od 120 filmskih odnosno televizijskih.

Bio je nezaboravan i kao voditelj šou programa "Čast mi je pozvati vas" sedamdesetih, ili novogodišnjeg programa prethodno kao i potonjeg serijala "Laku noć deco".

Osim pozajmljivanja glasa u crtanim filmovima Patak Dača ili Pepe Tvor, ostvario je preko 300 nastupa u raznim ulogama na Radio Beogradu, počev od 1953. Bio je i voditelj jednog radijskog programa pod naslovom Zabavnik, osamedesetih.

U mnoštvu velikih uloga kako u teatru tako i na filmu, upamćene su: "Neprijatelj naroda" (Stokman), "Pred slepim zidom" (Ognjen), "Generali ili srodstvo po oružju" (Pukovnik Blauring), "Slučajna smrt jednog anarhiste" (Ludak), "Bertino blago" (Arnež), "Sentandrejska rapsodija" (Šamika), "Mletački trgovac" (Šajlok), "Kralj Lir" (Luda), "Elijahova stolica" (Jakob Šnajder), "Gospoda Glembajevi" (Tit Andronik Fabrici Glembaj), "Put oko sveta", "Leto je krivo za sve", "Dan četrnaesti", "Diližansa snova", "Ljubav i moda", "Pop Ćira i pop Spira", "Srećni ljudi", "U ime zakona", "Zaboravljeni", "Svetozar Marković".

Penzionisan je formalno, 1995, ali nije međutim prestajao da nastupa, godinama potom.

Nagrađen je brojnim priznanjima, kao Oktobarskom nagradom grada Beograda 1983. godine, Dobričinim prstenom 2001, ili priznanjem Zlatni ćuran 2009.