Milan Gulić: Rezolucija o Srebrenici političko pitanje, može dovesti do destabilizacije

BEOGRAD - Istoričar Milan Gulić ocenio je danas da je rezolucija o Srebrenici o kojoj treba da glasa Generalna Skupština Ujedinjenih nacija u prvom redu političko, a ne istorijsko ili pravno pitanje i da će ona samo može dovesti do destabilizacije i zaoštravanja odnosa u regionu.

Gulić je za Tanjug rekao da se ono što se dogodilo jula 1995. godine u Srebenici ne može nazvati genocidom.

"Raspad Jugoslavije pratilo je više građanskih ratova, koji su po svom obimu bili prilično surovi. Počinjen je veliki broj ratnih zločina, stradala su deca, žene, starci, ubijani su ratni zarobljenici. Sve to je ono što je zgražavalo svet u to vreme. Međutim, rekao bih da bez obzira na obim pojedinih ratnih operacija i zločina etničkog čišćenja, ipak to u Srebenici ne bi moglo da se kvalifikuje kao genocid", istakao je Gulić.

On je dodao da su počinjena jeziva etnička čišćenja na različitim stranama.

"Možemo da pogledamo i građanski rat u Hrvatskoj, građanski rat u BiH i rat na KiM. Tu zaista jeste bilo velikih operacija, užasnih stradanja i civilnog stanovništva. Međutim, podvesti sve to pod pojam genocida, koji je jasno definisan, koji je utemeljen nakon Drugog svetskog rata, da bi napravio jednu, ne samo pravnu, već i moralnu osudu takvog obima zločina kakvi su počinjeni u Drugom svetskom ratu, i pridati to sad nečemu što je ipak bilo lokalnog okvira, kao što su dešavanja oko Srebrenice, mislim da je zaista u prvom redu političko, a ne istorijsko ili pravno pitanje", objašnjava on.

Kako je ocenio Gulić, cilj je da se okrive Beograd i Srbija za sva dešavanja koja su pratila raspad Jugoslavije.

On je istakao da su dešavanja oko raspada Jugoslavije, bez ikakve dileme, pomogla u različitim geopolitičkim igrama unutar Evrope da se jedna velika evropska sila, u neku ruku, kako je rekao, "opere" za ono što je radila u Drugom svetskom ratu, odnosno da se nađe još jedan takav krivac kakav je bio nemački narod.

"Takav krivac je pronađen u Srbiji i srpskom narodu, i rekao bih da je ta kvalifikacija Srebrenice kao genocida u stvari temelj te politike", ocenio je Gulić.

Kada su u pitanju amandmani Crne Gore, Gulić je ocenio da se ne radi o nečemu važnom, već da o amandmanima koji su za unutrašnju upotrebu, jer je situacija u Crnoj Gori jako složena, a kako podseća, srpske stranke u Crnoj Gori su žestoko reagovale na najavu da će ta zemlja glasati za rezoluciju.

Gulić objašvanja da je za njega mnogo važniji drugi amandman, koji je u potpunosti promenjen, a odnosi se na to da se poštuje Dejtonski sporazum.

On smatra da rezolucija samo može dodatno da zaoštri odnose unutar BiH i odnose između BiH i Srbije i da ne vidi ništa dobro sem da se dodatno destabiluzuje region.

Gulić kaže i da je za njega posebno sporan drugi član teksta rezolucije koji se odnosi na to da se unapred osuđuje svako negiranje genocida, jer to predstavlja ograničavanje slobode mišljenja.

"I to je ono što je najveća opasnost. Ne samo da se ograničava sloboda govora, već se od zemalja članica UN traži da čuvaju utvrđene činjenice i da o tome govore čak i kroz svoj obrazovni sistem", napominje Gulić.

Na pitanje o tome kako se mogu okarakterisati zločini u NDH, on je rekao da je bez ikakve dileme nad srpskim narodom u HDH počinjen genocid.

"Postojala je jasna namera uništenja, jasna namera da se to stanovništvo sa tog prostora ili direktno ubije, ili protera. Bez ikakve dileme, Srbi su bili žrtve genocida u NDH, a glavni simbol njihovog stradanja na kraju je ostao Jasenovac, s obzirom na to da je to bio najvažniji i najstrašniji logor smrti koji je NDH osnovala", rekao je Gulić.

On je ocenio da se ne mogu uporediti Jasenovac i Srebrenica ili bilo koje drugo stratište iz ratova devedestih godina i da usvajanje rezolucije o Jasenovcu ne bi bio adekvatan pandan rezoluciji o Srebrenici.

Kako je Gulić naglasio, Beograd ne poriče da se u Srebrenici dogodio strašan zločin, ali da to nije bio genocid.

On je ocenio da sva društva koja su učestvovala u ratovima devedestih godina moraju da naprave značajan korak u cilju pomirenja sa svojom prošlošću, kao i da je u tom smislu korak napravilo jedino srpsko društvo, jer se zločini nad srpskim narodom osporavaju.