22. april 2024 09:17

Nataša Marković: Mjuzikl Kompani je drugačiji od drugih

Izvor: TANJUG

podeli vest

Nataša Marković: Mjuzikl Kompani je drugačiji od drugih

Foto: Tanjug/video

BEOGRAD - Gošća nove epizode video serijala Tanjug Reflektor bila je glumica Nataša Marković koja je govorila o svojoj ulozi u mjuziklu "Kompani" (Company) u "Madlenijanumu".

Marković je rekla da je "Kompani" zanimljiv i drugačiji mjuzikl, sa strukturom drugačijom od ostalih koje je radila.

"Jako volim mjuzikl, zato što povezuje muzički i talenat generalno. Stvarno mislim da je muzika najsavršenija umetnost koja može internacionalno da dira. Ne poznaje granice, niti kulturološke razlike", dodala je Marković.

Prema njenim rečima, u "Kompani" je prvi put radila mjuzikl sa fragmentarnom dramaturgijom, koji je predstavljao revoluciju kada se pojavio sedamdesetih godina.

U predstavi Slaven Došlo igra glavni lik samca Bobija, a tema "Kompani" je da li da uđe u bračne vode ili ostati slobodan, a Marković je dodala da da su to aktuelne "dileme koje jedan broj ljudi na planeti zaista ima".

Marković je ocenila da su masovne scene, gde učestvuje celi ansambl, muzički najkompleksniji materijal koji je do sada radila, a kompozitor Stiven Sondhajm je "majstor, stvarno je genije".

Prema njenim rečima, glumci u mjuziklu su se bavili polifonim pevanjem i to je bio jako zanimljiv deo procesa.

"Imala sam ranije polifono pevanje, ali ne na ovaj način i ne ovoliko kompleksno. Tako da je ovo bilo jako zabavno, da u stvari moraš da slušaš sebe, da čuješ sve druge, da se nivelišete", navela je glumica.

Marković je istakla da je već uvodni song mjuzikla "nemoguće izvesti bez ozbiljnog drila", a vežbe su zasebno radili sa dirigentkinjom Vesnom Šouc, kako bi izašli na scenu uvežbani da onda mogu da rade i "onaj deo posla koji se zove gluma".

Prema njenim rečima, reditelj Nebojša Bradić "vrhunski radi muzikle", smatra da nije dovoljno što se peva i "stalno insistira na pričanju priče".

"Insistira da ma koliko nas likova ima na sceni, znamo šta radimo u tom trenutku i koju priču pričamo. Mislim da je to užasno važno za muzikl i da je jedino taj put ispravan, da se to tako radi", ocenila je glumica.

Marković je rekla da u mjuziklu "u suštini glumac počne da peva u trenutku kad ne može više da običnim dijalogom izrazi svoje emocije".

"To je trenutak kad ti počneš da pevaš. I kroz to pevanje, u stvari, izražavaš neke dublje stvari o čemu lik razmišlja ili dileme koje ima, od onoga što je napisano u rečima", navela je Marković.

Priznavši da joj je bilo jako zanimljivo da igra Džoen, Marković je dodala da je, kao ozlojeđena žena u krizi srednjih godina, različita od svega što je igrala do sada.

Marković je navela da se Džoan negde na pola puta pita šta je od života što je napravila, da li je srećna svojim izborima, a to biva jako zanimljivo jer je "britka na jeziku, vrlo inteligentna, cinična i duhovita, ali u stvari i gnevna".

"Naravno, to joj se sve dešava kad je pod alkoholom. Tad izlazi sva ta njena istina koju ona ume vešto da skriva svojom, duhovitošću, inteligencijom i ostalim stvarima", rekla je glumica.

Navevši da je Bradić glumcima stalno pričao da se potrude da razumeju koji su njihovi likovi i odakle idu njihovi problemi, Marković je dodala da su "ljudi svuda ljudi, imaju slične probleme".

Prema njenim rečima, "Kompani" je egzistencijalistički komad, koji se "stvarno bavi suštinom života", a svako od likova ima neki svoj problem.

Marković je podsetila i da je "Ladies' Who Lunch" "toliko dobro napisan" i "jedan od najčuvenijih musical songova u istoriji".

"Imaš dialog i onda toliko lagano krene taj song, gde ta njena frustracija krene da izlazi, više nego što je izlazila ranije, i to je stvarno božanstveno. Ti u stvari glumiš i kroz song", navela je glumica.

Govoreći o svom muzičkom ukusu, Marković je istakla da je zapadna obala Afrike jako darovita za muziku, odakle je Tion Sek (Thione Seck) iz Senegala, koga je slušala u jednom klubu i ima "jako specifičan glas i neki guturalni način pevanja".

"Bilo je ludilo u tom klubu, apsolutno. Oni umeju da se zabavljaju, rođeni za muziku. Ima Jusu N'Dur, pa Angola iz sedamdesetih ima fantastičnu muziku. Zvuči jako blisko Brazilu, ali ima Afrike unutra. Ima Šejku Remiti (Cheikha Rimitti) koja je boginja", rekla je Marković.